Umro je Miodrag Kostić, jedan od ključnih aktera pljačke društvene svojine i obespravljivanja srpske radničke klase posle 2000. godine. Bio je javnosti najpoznatije lice nove srpske buržoazije, koja je zajedničkim naporima Brisela, Vašingtona i svih vlasti u Srbiji od 2000. godine do danas stvorena bespoštednom pljačkom privrede koju je radnička klasa decenijama stvarala.

Pamtićemo ga po tome što je za po tri evra privatizovao tri šećerane koje su u vreme prodaje proizvele 62 tona šećera, i potom ga prodale za 600 evra po toni, kao i po jadanju da je u Srbiji lakše razvesti se od žene nego otpustiti radnika, i brojnim drugim pritiscima na vlast da radnicima oduzme što više oruđa i oružja da se zaštite od njegove samovolje.

Nakon prvobitne akumulacija kapitala u pljački industrije šećera, Miodrag Kostić je prešao na kupovinu hotela i poljoprivrednog zemljišta. Svoja nedela je širio i van granica Srbije i postao ozloglašen i u Hrvatskoj i Ukrajini. Nije nam poznato da je napljačkanim novcem izgradio bilo kakav novi privredni pogon, a šećerana u Baču, jedna od onih koje je kupio za tri evra, je 2011. godine prestala sa radom.
Kostić je „vraćanjem“ mrvica onoga što je od radnika i ovog društva oteo, pokušao da o sebi stvori sliku filantropa i zadužbinara.

Borićemo se na sve načine koji su nam na raspolaganju da sačuvamo sećanje radničke klase na njega i da zbacimo i iskorenimo sistem koji je stvorio Miodraga Kostića.