Odluka štrajkača Goše da protestuju ispred Vlade Srbije potpuno je ispravna, jer su Vlada Srbije i institucije pod njenom kontrolom podjednako odgovorne za kritičan položaj preduzeća i njegovih radnika kao i privatni vlasnik.

Bivši vlasnik Goše, slovačka kompanija ŽOS, prestala je da plaća obaveze prema radnicima i prema državi pre više od dve godine. Pritom je ŽOS godinama ranije, praktično odmah nakon preuzimanja Goše 2007. godine, počela da opterećuje Gošu krajnje sumnjivim dugovima prema sebi i svojim povezanim firmama. Dovođenje Goše u dužničko ropstvo je moglo biti sprečeno još u postupku kontrole izvršenja ugovora o privatizaciji, ali izvršna vlast je odbila da reaguje. Nagomilavanje duga prema radnicima i državi takođe je moglo biti zaustavljeno na vreme, ali je ponovo izostala reakcija izvršne vlasti. Prema tvrdnjama štrajkačkog odbora, ŽOS i dalje kontroliše Gošu, kao najveći akcionar sadašnjeg vlasnika, kiparske firme Lisnart holdings limitid. Još gore, ŽOS takođe kontroliše i Gošine dugove kao najveći poverilac, iz čega je sasvim razumljiva nezainteresovanost menadžmenta Goše za razgovor sa radnicima kao poveriocima. Naime, u slučaju da Goša ode u stečaj, ŽOS će kao najveći poverilac i dalje potpuno kontrolisati njenu sudbinu i sudbinu ostalih poverilaca. Drugim rečima, šta god da je krajnji cilj ŽOS-a, potraživanja radnika ga ničim ne ugružavaju, i ŽOS nema nikakav interes za razgovore i pregovore sa drugim poveriocima, uključujući i radnike. Na žalost, izgleda da nema interes ni za razgovore o nastavku proizvodnje, iz čega se delimično može nazreti krajnji cilj ŽOS-a.