Deo ljudi u Srbiji još uvek pamte takvo zakonodavstvo i sudstvo koje je težilo da zaštiti najugroženije slojeve društva; koje se određivalo prema najsiromašnijima i koje je osmišljeno da bude u službi naroda.
Nakon prinudnog “civilizovanja” sankcijama, ratom i bombardovanjem, to se promenilo. Reforma pravosuđa i novi zakoni kapitalističke Srbije nastali su kroz rad "agencija za razvoj" najkrvoločnijih državnih aparata na svetu, među kojima se izdvaja američka agencija za međunarodni razvoj - USAID.
USAID je, poput večnog "evropskog puta", jedna od glavnih niti koje povezuju političku klasu DOS-a i njihove naslednike - današnju odnarođenu, neoliberalnu vlast SNS-a. Pod plaštom humanosti i milostinje kojom prikriva svoju stvarnu, sistemsku ulogu, ova organizacija odgovorna je za neke od najpogubnijih zakona po naše čitavo stanovništvo, a naročito - mada nikako isključivo - po najsiromašnije.
Često se kritika USAID-a svodi na njihovo finansiranje raznih "nezavisnih" medija, udruženja građana, političkih komentatora i ostalih koji održavaju ideju da "bolje od ovoga ne može" i da je rešenje narodnih patnji - puka smena lica koja održavaju sistem koji nas izrabljuje do groba.
Zakoni Srbije, u čijoj izradi je posredno ili neposredno učestvovao USAID, krojili su se ne prema najsiromašnijima, pa čak ni prema ogromnoj većini, već isključivo prema interesima izrabljivača - banaka, tajkuna, poslodavaca, zelenaša, prevaranata i slično. To možemo videti na raznim primerima - Zakon o izvršenju (2011), Zakon o stečaju (2009), Zakon o radu (2014), Zakon o planiranju i izgradnji (2014)...
Pored svakodnevne i skandalozne stvarnosti u kojoj izvršitelji izbacuju ljude na ulicu, oduzimaju im imovinu, plate i penzije, i guraju ih u dublje dužničko ropstvo, treba istaći da ovakav zakon o izvršenju ne uništava samo živote "izvršnih dužnika" (siromašnih), odnosno "trećih lica u izvršnom postupku" (žrtava prevare). Naprotiv, ovim zakonom svakome je otežan pristup pravdi - da biste izvršili pravosnažnu presudu u vašu korist, da bi naplatili zaostale zarade ili bilo šta, MORATE da platite besmisleno visoke i proizvoljne "troškove izvršenja" i "nagradu" za rad profitno-motivisanog privatnog preduzetnika - izvršitelja.
Zakonom o stečaju su radnici i radnice izgubili i ono minimalno prava koje su imali u procesu privatizacije, nakon što je agencija za privatizaciju odlučila da se deo društvene svojine privatizuje stečajnim postupkom. Radnici su, od početka stečaja, automatski postajali nezaposleni, a stečajni upravnici postali su grobari domaće privrede, privatni preduzetnici koji zarađuju na deindustrijalizaciji. Stečajni i izvršni postupak bili su jedna od ključnih aktivnosti USAID-a od 2006. godine.
Neposredno pred izmenu Zakona o radu, USAID je objavila studiju u kojoj su istakli svoje "preporuke" - produživanje ugovora o radu na određeno vreme, pojednostavljivanje procedura za otkaz ugovora o radu, "fleksibilizaciju", odnosno deregulaciju radnih odnosa i slično. Nakon izmene, američka agencija saopštila je kako je novi zakon "veliki pomak" za naše društvo.
Nijedna razmatrana zakonska promena nije pojednostavila, olakšala, niti na bilo koji drugi način poboljšala život i rad običnog čoveka. O svakoj su trubile američke i evropske birokrate i domaći, navodno politički nepristrasni "stručnjaci". Naš narod osećaće posledice ovakvih zakonskih okova, koji sistemski uništavaju život čoveka, sve dok se ne izborimo da sami i suvereno ne odlučujemo o krupnim društvenim pitanjima kao što su rad, dug, privreda i jednak pristup pravdi.
