Našoj političkoj eliti - SNS režimu na čelu države, ali i skoro celoj pro-sistemskoj "opoziciji" - je neophodno da se vlast u Srbiji prikazuje kao neki pobunjenik koji se koprca protiv diktata EU i SAD.
SNS režimu je ta iluzija neposlušnosti i otpora mit koji ga svih ovih godina drži na vlasti, pomoću kojeg okuplja svoju minimalnu društvenu podršku, delegitimiše protivnike i rivale i pasivizuje otpor. Uz pomoć ovog mita - plasirajući svoju tobožnju neposlušnost prema zapadu (u stvari ekstremnu poslušnost sa povremenom pasivno-agresivnom retorikom) naspram histeričnog pro-zapadnog fundamentalizma "opozicije" - SNS se iznova prodaje kao manje zlo velikom delu našeg društva, kao nosilac kakvog-takvog suvereniteta.
Pro-zapadnoj opoziciji je ovaj mit potreban kako bi slučajeve korupcije, nepopularne mere ili društvene katastrofe tumačili u skladu sa svojom kolonijalnom ideologijom - kao rezultat nedovoljne "civilizovanosti" Srbije i njene navodno nedovoljne integracije u evroatlantski sistem; i time opravdali svoju politiku i svoje političko postojanje uopšte.
Ova igra između SNS koalicije i pro-sistemske opozicije, po mnogo čemu slična klasičnoj igri "dobrog i lošeg policajca", je oblikovala našu političku scenu već duže od decenije. Naravno, istina koju i jedni i drugi prikrivaju ovom igrom je sasvim drugačija.
Potčinjavanje privrede i celog društva zapadnim interesima je sržna politika kapitalističke vlasti u Srbiji već decenijama i u tom pogledu SNS režim ima potpuni kontinuitet sa svojim prethodnicima. Zapadne agencije intenzivno nadziru "tranziciju" i učestvuju u pisanju svih ključnih zakona u Srbiji već više od dve decenije. Od privatizacijske pljačke do uvođenja privatnih izvršitelja, od sistemskog degradiranja položaja radničke klase do seče građevinskih propisa koja je omogućila i tragediju na Železničkoj stanici Novi Sad - praktično nema društvene katastrofe u poslednje dve decenije kojoj nisu kumovali i predstavnici SAD i EU rame uz rame sa domaćom kapitalističkom mafijom. Srbija je potpisala nekoliko ugovora o specijalnoj saradnji sa NATO paktom, SNS režim sprovodi vojne vežbe sa NATO paktom svake godine, a izvozom oružja za NATO satelite poput Izraela i Ukrajine potpomaže zločinačke ratove NATO pakta.
SNS režim se javno brendira kao branilac kakvog-takvog suvereniteta dok rasprodaje zemlju i društvo zapadnim partnerima parče po parče. "Opozicija" se agresivno nameće svakom narodnom buntu, organizovanju ili pokretu; teži da ih potčini sebi, pasivizuje, i priveže za svoje kompromitovane fraze i kompromitovana lica; a ako u tom procesu naiđe na prepreke, stupa u otvorenu sabotažu pokreta i narodnog bunta.
Istovremeno dok se agresivno nameće narodu, opozicija skoro pa ritualno naseda na različite provokacije SNS-a i pomaže SNS vlasti da održava iluziju svog zalaganja za suverenitet. Religiozno insistira da evropski i evroatlantski put nemaju alternativu ma koliko ti stavovi gubili popularnost među građanima i koštali onog ko ih zastupa; svaki čas zove kolonijalne upravnike iz EU ili SAD u pomoć ili zaziva nekakve sankcije, na gađenje naroda koji se jasno i bolno seća šta znači biti na meti sankcija.
Poslednjih godina, priroda ove igre se delimično promenila. Postaje sve teže prodavati bajke o SAD i EU kao izvorima "demokratije", ljudskih prava ili prosperiteta; a SNS režim - tako očigledno upregnut u uzde Vašingtona, Brisela i Berlina - sve manje može da se pravi da je nosilac bilo kakvog otpora zapadnim diktatima. Zato pokušava da zaobilaznim putem obnovi ideologiju otvorenog "savezništva" (čitaj potčinjavanja) SAD i zapadnoj Evropi, pomoću mitova o nekakvoj zajedničkoj "borbi protiv globalizma" ili "odbrani tradicionalnih vrednosti" sa evropskom i američkom desnicom.
To što su evropska i američka desnica samo nove maske imperijalizma i kolonijalne politike njihovih kapitalističkih centara, uperene protiv ostatka sveta pa tako i protiv naroda Srbije - i što Srbe otvoreno smatraju i tretiraju kao deo globalne niže rase - ne sprečava SNS propagandiste i jedan deo nacionalista da zastupaju šizofrene ideje o savezu sa američkom i evropskom desnicom. Naravno, u „nacionalnoj obnovi“ koji oni zastupaju, pod okriljem nekog desnije našminkanog NATO pakta, nema reči o obnovi privrede, raspolaganju sopstvenim resursima, ili dostojanstvu i sigurnosti za radničku klase; samo okrnjenog tradicionalističkog kolorita po meri Vol Strita i banalne antikomunističke retorike.
No, uprkos ovim malim izmenama suština igre je ostala ista. Lažnom suverenizmu SNS kartela trebaju dežurni "izdajnici" pomoću kojih će pasivizirati narodne pobune, gušiti pokušaje izgradnje političke alternative, i sve koji se bore za neku promenu prikazivati kao strane plaćenike. Baš kao što profesionalnim "izdajnicima" treba iluzija o navodno neposlušnom i samostalnom režimu spram kojeg će izigravati disidente i promovisati svoj evroatlantski "put koji nema alternativu" - put kojim SNS režim sve vreme i vodi Srbiju.
Mi odbacujemo ovu igru političke elite na štetu radnog naroda. Odbacujemo i laž da su kolonijalni upravnici iz SNS režima nekakvi branioci suvereniteta i narodnog interesa; i opozicioni mit da je Srbija nekakva korumpirana i necivilizovana zemlja kojoj treba samo još malo kolonijalnog potčinjavanja pa da sve procveta.
Znamo da je naša zemlja žrtva višedecenijske integracije u evroatlantsku interesnu sferu; da su sve pljačke, eksploatacije, i degradacije koje smo doživeli u procesu „tranzicije“ neodvojivi od ove integracije; i da su i SNS koalicija i njena pro-sistemska opozicija, izgrađena na krhotinama prethodne vlasti, partneri i saučesnici u ovim procesima.
Iza njihovih praznih prepucavanja, izdajnici su i jedni drugi; srpski kapitalisti i skoro cela naša politička elita, koji su odabrali da se bogate i parazitiraju na postepenoj rasprodaji naše privrede i resursa i nametnutom raspadu društva.
Borimo se da srušimo politički monopol ovih izdajnika, da povratimo narodni suverenitet, i da svima nama u Srbiji koji živimo i želimo da živimo od svog rada vratimo egzistencijalnu sigurnost, dostojanstvo, i kontrolu nad sopstvenom sudbinom.
